Svi ste vjerovatno hiljadu puta na filmovima ili na internetu vidjeli fotke i snimke iz operskih kuća. Uvijek su to grandiozna izdanja, fenomenalne toalete, skupe karte i glamur koji sija. Možda zbog toga i važi mišljenje da su opere nešto nedostižno i posebno, da ne može svako da ih posjeti, ali ova priča pokazuje upravo suprotno. Već vijekovima opera je savršena kombinacija perfektno odsvirane muzike, sjajne glume i predivno otpjevanih arija. Uživati u operi je privilegija koju čovječanstvo ima vijekovima, a skoro svi kompozitori su se bavili stvaranjem istih. Donosim vam priču o tome da je moguće pogledati operu za tri evra, bez dress code-a, ležerno uživati u umjetnosti, što je ustvari i suština.
Beč je carski grad, glavni grad Austrije i mjesto koje vijekovima unazad privlači turiste. Nekako, teško je odoliti svemu što krasi ovaj grad, od dvoraca kao što su Šenbrun i Belvedere, pa do trgova i crkava kao što su crkve Svetog Stefana i Svetog Karla, širokih ulica i elegantnih hotela, pa do sjajnih parkova i neizbježnog Pratera. Svi će u ovom gradu pronaći nešto za sebe, a nekoliko puta su Beč proglašavali najpoželjnijim gradom za život.
Pored svih ovih mjesta u ovom sjajnom gradu, treba da posjetite zgradu opere, koja je i centar naše priče. U pitanju je Bečka državna opera stara 150 godina. Svečano je otvorena izvedbom Mocartove opere „Don Giovanni“ 15. maja 1869. godine. Godišnje se izvede oko 300 nastupa. U Bečkoj operi, svako veče imate priliku uživati u operama, baletima, koncertima. Glavna dvorana na vrhu ima stajaća mjesta, sa kojih imate fenomenalan pogled na binu. Karte za ta mjesta su tri evra, prodaja kreće u 17h (tri sata prije predstave), a u zavisnosti od toga šta to veče igra formira se i red (npr. za koncert Plasida Dominga red je počeo u sedam časova ujutro). Red je nevjerovatno velik i odaje utisak da nema šanse da kupite kartu, ali još nevjerovatnije je to što ide veoma brzo. Kad kupite kartu, odlazite na treći sprat i birate mjesto na kojem ćete gledati predstavu. E sad, ono što je meni fascinantno i dalje nevjerovatno, ispod rukohvata se nalaze šipke na koje zavežete nešto svoje (najčešće šal) i odete na kafu, u šetnju, vratite se i vaše mjesto čeka, niko nije zauzeo, niko se ne gura, uredno stajete na svoje “rezervisano” mjesto i uživate. Ista pravila za čuvanje mjesta važe i u vrijeme pauze tokom opere.
Budući da se sve opere izvode na njemačkom, postoji mogućnost da ne razumijete arije i samu radnju. Ispod rukohvata se nalaze tableti na kojima možete podesiti prevodom na nekoliko jezika i na taj način upotpuniti užitak.
U filmovima ste mogli vidjeti dame i gospodu sa monoklima i dvogledima na operi, ako želite dvogled, barem za fotografiju, možete ga iznajmiti u garderobi za dva evra. Takođe, informišite se koja opera igra, to možete učiniti na web sajtu, gdje imate raspored za cijelu godinu i da odaberete ono što vam se čini interesantno. Ja sam odabrao operu Fidelio, jedinu operu koju je napisao Ludvig Van Betoven. Fidelio se u Bečkoj operi igra od 1814 godine, tako da topla preporuka da vidite nešto autentično za ovu instituciju.
Eto ga dragi moji, kako se razvija turizam i kulturna svjest, veliki broj turista i omladine uživa svako veče u operi, bez dress code-a, za malo novca može da se doživi maksimum kulture. I dalje tvrdim da nisam dobio više za manje para.Kad budete u Beču, sjetite se ovog teksta, kupite kartu za tri evra, zavežite šal, pojedite Zaher tortu i vratite se na vaše mjesto i uživajte jer gledanje opere je nešto fenomenalno. Javite koje ste opere gledali (da mogu da ukradem ideju za idući put). Nemojte zaboraviti da uz m:tel roaming opcije možete imati i povoljno interneta na vašem putu pa podijeliti svoje opersko iskustvo sa prijateljima.
Tekst pisao: Zoran Matić
