Svemir, bez sumnje, ostaje najtajanstvenije prostranstvo koje poznajemo, a ljudska kreativnost i umjetnost neprekidno pronalaze načine da se šire izvan granica Zemlje.
Od prvih muzičkih poruka poslatih u kosmos do savremenih pokušaja povezivanja sa svemirom kroz muziku, ovaj fenomen pokazuje kako umjetnost može preći granice i nadahnuti nas u najneobičnijim okolnostima.
Prvo emitovanje muzike u svemir dogodilo se u decembru 1965. godine, kada je radio-stanica iz Hjustona prenijela muziku posadi svemirske letjelice „Gemini 7“ dok je orbitirala oko Zemlje. Astronauti su odabrali klasičnu muziku, konkretno Betovenovu „Šestu simfoniju“. Na manje uzvišenoj noti, poslata je i pjesma „I Saw Mommy Kissing Santa Claus“, na zahtjev 12-godišnje kćerke astronauta Džima Lavela – koja je željela da tata bude kod kuće za Božić, a pjesma je bila suptilan nagovještaj šta bi moglo da se dogodi ako se ne vrati na vrijeme.
Jedan od najuzbudljivijih trenutaka u istoriji svemirskih istraživanja dogodio se 2008. godine, kada je NASA poslala pjesmu „Across the Universe“ grupe „The Beatles“ direktno u svemir. Ova pjesma trenutno putuje ka zvijezdi Polaris brzinom od 186.000 milja u sekundi, simbolizujući početak novog doba komunikacije sa planetama širom univerzuma.
Međutim „The Beatles“ nisu jedini muzičari koji su koristili svemir kao pozornicu za svoju muziku. Astronaut Kris Hedfild je 2013. godine postao prvi astronaut koji je snimio i poslao video iz svemirske stanice izvodeći pjesmu „Space Oddity“ Dejvida Bouvija. Hedfild, lebdeći u stanju nulte gravitacije, pokazao je kako muzika može povezati ljudske emocije i iskustva, čak i u ekstremnim uslovima svemira.
Pored njih, postoji niz drugih muzičkih eksperimenata koji su prešli granice naše planete. Na primjer, 1977. godine, sonda „Voyager 1“ nosila je zlatnu LP ploču sa odabranim muzičkim djelima, uključujući pjesmu Čaka Berija „Johnny B. Goode“. Ova ploča, dio misije „Voyager“, predstavljala je pokušaj slanja primjera ljudske kulture u duboki svemir.
U novije vrijeme, pjesme su poslate na Saturnov mjesec Titan putem evropske sonde „Huygens“, dok su umjetnički projekti poput Vangelisove „Mythodee“ korišteni za zvučnu podlogu NASA-inog istraživanja Marsa. Takođe, poznati muzičar Žan Mišel Žar bio je naručen da komponuje solo na saksofonu za astronauta Rona Maknera, koji je, nažalost, poginuo u nesreći sa spejs šatlom „Challenger“ 1986. godine.
Muzika nije samo način izražavanja, već i način povezivanja sa svemirom i spoznavanja našeg mjesta u njemu. Bilo da je riječ o pjesmama poslatim u svemir ili o muzičkim izvedbama koje se odvijaju u orbiti, muzika pokazuje kako ljudska kreativnost može nadmašiti fizičke i emotivne granice, inspirisati istraživanje nepoznatog i otvoriti nova poglavlja u našem razumijevanju svemira.
Ovaj tekst autorke Gorane Jović, ali i druge zanimljive tekstove, možete pronaći u novom broju m:agazina.
