Da li je i dalje budućnost, ili već stvarnost koju ne primjećujemo?
Prije samo nekoliko godina, pojam metaverzuma bio je svuda – u najavama, investicijama, naslovima, vizijama. Tehnološki giganti su ga opisivali kao sljedeći veliki korak u digitalnom razvoju čovječanstva – svijet u kojem se posao, zabava, učenje i društveni život prepliću u jednoj virtuelnoj stvarnosti.
A danas? Teme su se promijenile. Fokus je prešao na vještačku inteligenciju, generativne alate, pametne asistente. Metaverzum, čini se, više nije u centru pažnje. Ali to ne znači da je nestao.
Iako nije ostvario „bum“ kakav je najavljivan, razvoj metaverzuma i dalje traje, samo sporije i konkretnije. To nije metaverzum u svojoj „filmskoj“ verziji – ali jeste njegov početak. Neki njegovi elementi već su integrisani u svakodnevicu:
- Virtuelna okupljanja u 3D okruženju
- Onlajn igre koje funkcionišu kao mikrosvjetovi
- AR i VR tehnologije koje se koriste u edukaciji, arhitekturi i medicini
- Digitalne valute i identiteti u rastućem broju platformi
Razlog zbog kojeg se metaverzum više ne pominje svakodnevno nije zato što je propao, već zato što je prošao fazu marketinga i ušao u fazu gradnje. Tehnologija, hardver, softver – sve to još traži pravu formu. Ljudi, sa druge strane, žele vrijednost i smisao, a ne samo impresivnu grafiku.
Zato će istinski metaverzum nastati kada se korisničko iskustvo prirodno uklopi u naše živote, a ne kad se forsira kao hit. Korisnici žele iskustva koja su praktična, intuitivna i vrijedna vremena. A metaverzum je, u mnogim ranim pokušajima, više ličio na digitalni eksperiment nego na stvarnu potrebu.
Umjesto jedne ogromne virtuelne dimenzije, ono što danas imamo su fragmenti – povezane platforme i alati te digitalni prostori koji korak po korak oblikuju novu stvarnost. Možda nećemo „uskočiti“ u metaverzum odjednom, ali smo tamo već zakoračili.
Ovaj tekst autorke Jelene Pralica, ali i drugi zanimljiv sadržaj, možete pronaći u novom, 46. broju m:agazina!
