Svjetski ekonomski forum (WEF) nedavno je predstavio listu 10 najsavremenijih tehnologija u razvoju koje bi mogle igrati ključnu ulogu u rješavanju globalnih problema.
Ove tehnologije ne samo da obećavaju da će poboljšati našu svakodnevicu, već imaju i potencijal da transformišu načine na koje se suočavamo sa modernim izazovima poput klimatskih promjena, globalnog zdravlja i održivog razvoja.
Mada je vještačka inteligencija (AI) dominirala naslovnicama ove godine, ona nije jedina inovacija koja ima potencijal da oblikuje našu budućnost.
Ovo je top 10 tehnologija u razvoju koje je WEF izdvojio:
-
AI za naučna otkrića
Vjerovatno ne treba posebno naglašavati da je vještačka inteligencija sve važniji alat u procesu naučnih otkrića, pružajući nove načine za ubrzavanje istraživanja i rješavanje složenih problema.
Ova tehnologija ne samo da ubrzava proces istraživanja, već takođe smanjuje troškove i rizik, čineći naučna otkrića dostupnijim i efikasnijim. Tako AI za naučna otkrića predstavlja budućnost istraživanja i razvoja, stvarajući prostor u kojem će mašine i naučnici raditi zajedno na rješavanju najvažnijih izazova čovječanstva.
-
Tehnologije za poboljšanje privatnosti
S obzirom na sve veću prisutnost AI-ja u našim životima i pitanje zaštite privatnosti postaje sve važnije. Kako pomiriti te dvije podjednako važne stavke?
Odgovor je – tehnologije za poboljšanje privatnosti koje se razvijaju kao odgovor na potrebu za sigurnijom obradom i razmjenom osjetljivih podataka.
Jedan od najistaknutijih primjera su sintetički podaci. Ova tehnologija omogućava stvaranje novih, vještački kreiranih podataka koji imaju iste osobine kao stvarni, ali ne otkrivaju informacije o pojedincima ili grupama. Sintetički podaci omogućavaju istraživačima i kompanijama da dijele informacije i razvijaju AI modele bez ugrožavanja privatnosti korisnika.
-
Rekonfigurabilne inteligentne površine
Iako na prvu zvuči dosta komplikovano, u pitanju je napredna tehnologija i te kako primjenjiva u svakodnevnom životu, već danas.
Naime, rekonfigurabilne inteligentne površine omogućavaju običnim površinama, kao što su zidovi ili prozori, da kontrolišu i usmjeravaju bežične signale. Sve to funkcioniše zahvaljujući specijalnim materijalima ili nanoantenama koje mogu kontrolisati prolazak radio-talasa. Tako, recimo, zidovi mogu precizno usmjeravati bežične signale unutar zgrade, poboljšavajući kvalitet mreže i smanjujući energetsku potrošnju.
-
Sistemi platformi na velikim visinama
Sistemi platformi na velikim visinama (High Altitude Platform Systems – HAPS) predstavljaju tehnologiju koja koristi platforme koje se nalaze visoko u atmosferi (oko 20 km iznad Zemlje) za obezbjeđivanje širokopojasne veze u udaljenim i teško dostupnim područjima.
Ove platforme mogu biti baloni, vazdušni brodovi ili avioni, koji pružaju stabilnu i pouzdanu povezanost, često bolju od tradicionalnih zemaljskih tornjeva ili satelita. HAPS sistemi omogućavaju stabilnu internet konekciju u područjima koja su inače teško dostupna, kao što su ruralna područja ili regioni pogođeni prirodnim katastrofama.
WEF procjenjuje da HAPS sistemi imaju potencijal da omoguće pristup internetu za više od 2,6 milijardi ljudi u 100 zemalja, otvarajući nove mogućnosti za obrazovanje i ekonomski rast. Pored toga, ovi sistemi mogu pružiti podršku u hitnim situacijama, kada brzo uspostavljanje komunikacije može biti od presudnog značaja.
-
Integrisano otkrivanje i komunikacija (ISAC)
Istovremeno prikupljanje i slanje podataka? Da, moguće je, zahvaljujući ISAC tehnologiji koja senzore i komunikacione uređaje kombinuje u jedan sistem.
ISAC sistemi omogućavaju precizno praćenje promjena u okruženju, prikupljaju podatke kao što su promjene u kvalitetu vazduha ili vode i istovremeno prenose te podatke u realnom vremenu.
Jasno je da će ova tehnologija u budućnosti lako pronaći svoje mjesto u situacijama gdje je potrebno brzo reagovanje na promjene u životnoj sredini ili infrastrukturi.
-
Imerzivna tehnologija za izgrađeni svijet
Imerzivna tehnologija, koja obuhvata virtuelnu stvarnost (VR), proširenu stvarnost (AR) i mješovitu stvarnost (MR), zajedno sa naprednim AI-jem i računarstvom, pruža nove mogućnosti za planiranje, dizajn i izgradnju. Ove tehnologije omogućavaju stvaranje „digitalnih blizanaca“ – virtuelnih kopija stvarnih objekata ili cijelih gradova – koji se mogu koristiti za simulaciju i analizu različitih scenarija prije nego što se preduzmu stvarni građevinski radovi.
-
Elastokalorija
Primjena elastokalorije mogla bi da bude revolucionarna u industrijama rashladnih uređaja, klimatizacije i transporta.
Elastokalorija se odnosi na tehnologiju hlađenja koja koristi specijalne materijale koji apsorbuju ili oslobađaju toplotu na osnovu mehaničkih promjena. Samim tim, energetski su efikasniji i ekološki prihvatljiviji ili, jednostavnije rečeno, atraktivni za primjenu u budućnosti.
-
Mikrobi koji hvataju ugljenik
U pitanju je tehnologija koja će pospješiti borbu sa klimatskim promjenama. Naime, mikrobi koji hvataju ugljenik predstavljaju važan korak ka smanjenju emisija CO2, jer koriste biološke procese da uklone ugljen-dioksid iz atmosfere i pretvore ga u korisne proizvode.
Ova tehnologija ima ogroman potencijal za primjenu u industrijama koje emituju velike količine CO2, kao što su energetski sektor i poljoprivreda. Njenom upotrebom moguće je smanjiti emisije stakleničkih gasova i doprinijeti održivijoj budućnosti.
-
Alternativna proteinska hrana
Kako obezbijediti dovoljno hrane za rastuću svjetsku populaciju, a istovremeno smanjiti negativan uticaj prehrambene industrije na okolinu?
Jedno od rješenja su alternativna proteinska hrana, odnosno proteini dobijeni iz jednoćelijskih organizama, poput algi, koji predstavljaju održiviju alternativu u odnosu na tradicionalnu stočnu hranu. To znači da podrazumijevaju i znatno manje upotrebe zemlje, vode i energije u poređenju sa tradicionalnim uzgojem stoke.
-
Genomika transplantacije organa
Hronični nedostatka donorskih organa na globalnom nivou mogao bi biti riješen upravo ovom naprednom tehnologijom.
Genomika transplantacije organa donosi veliki napredak u medicini, a predstavlja „prilagođavanje“ donorskih organa. Na taj način se smanjuje mogućnost da tijelo primaoca odbaci novi organ. Istovremeno govorimo i o personalizovanijem liječenju, odnosno o većim mogućnostima istraživanja i prilagođavanja svakom pacijentu, kako bi pomoću napredne tehnologije cijeli proces transplantacije bio efikasniji.
Ovaj tekst autorke Lane Ostojić, ali i druge zanimljive tekstove, možete pronaći u novom broju m:agazina.