Sud pravde EU saopštio je da će Google morati ukloniti podatke iz rezultata pretrage ako korisnik može da dokaže da su netačni.
Takozvano “pravo na zaborav” bilo je tema o kojeg su se lomila koplja u posljednjih nekoliko godina, gdje su pristalice poboljšanih prava na privatnost zagovarale da bi ljudi trebalo da imaju mogućnost da obrišu svoje tragove sa interneta ako žele.
Pred Sudom pravde EU vodio se slučaj u kojem su dvojica menadžera iz investicionih kompanija tražili od Google-a da iz pretrage ukloni rezultate koji njihova imena povezuju sa novinskim člancima u kojima se kritički piše o modelima ulaganja (pomenute grupe kompanija).
Osim toga tražili su da i njihove slike budu izbrisane, a Google je sve te zahtjeve odbijao pravdajući se da ne zna da li su podaci u člancima tačni ili ne.
Slučaj se prvo vodio na sudu u Njemačkoj, koji je zatražio mišljenje Suda pravde EU o ravnoteži između prava na zaborav i prava na slobodu izražavanja i informisanja.
Sud je bio mišljenja da korisnici treba da dostave samo dokaze za koje je razumno da se od njih zahtijevaju, a da ne moraju dostaviti sudsku odluku protiv veb sajta (ako je objavio netačne informacije)
Isti sud je ranije, 2014. godine, donio odluku o pravu na zaborav, utvrdivši da ljudi mogu tražiti od pretraživača poput Google-a da ukloni neadekvatne ili irelevantne informacije iz rezultata pretrage u kojima se pojavljuju i njihova imena.
Ova presuda bila je jedan od inicijalnih događaja koji su prethodili krupnim promjenama pravila EU o privatnosti koja su stupila na snagu 2018. godine. Po ovim pravilima pravo na zaborav je isključeno kada je obrada ličnih podataka neophodna za ostvarivanje jednog drugog prava – prava na informacije.
U Google-u kažu da su prethodnih godina naporno radili da primijene pravo na zaborav u Evropi i istovremeno uspostave razumnu ravnotežu između prava ljudi na pristup informacijama.
