Zašto je važno da niko ne ostane van mreže

PIŠE: JELENA PRALICA

Zamislite svijet u kojem plaćanje računa ne podrazumijeva stajanje u redovima, gdje djeca uče i putem aplikacija, a baka može da se čuje s unukom koji živi u drugoj zemlji – jednim klikom. Zvuči poznato? Možda i svakodnevno. Ali, vjerovali ili ne – za mnoge ljude to nije tako.

Mnogi ljudi nemaju pristup digitalnim proizvodima. Tu dolazimo do pojma digitalna inkluzija – koncepta koji ima jednostavnu, ali moćnu poruku: svi treba da imaju jednak pristup virtuelnom svijetu.

Digitalna inkluzija znači da svaka osoba, bez obzira na godine, obrazovanje, mjesto stanovanja ili prihode, ima mogućnost da koristi digitalne tehnologije. To ne podrazumijeva samo pristup internetu, već i znanje kako se tehnologija koristi, uređaje koji omogućavaju pristup digitalnim uslugama, kao i digitalne vještine koje pomažu ljudima da budu sigurni, informisani i povezani.

Drugim riječima – digitalna inkluzija je ono što omogućava svakom pojedincu da bude ravnopravan građanin u savremenom, digitalno vođenom društvu.

Sve je onlajn

Danas gotovo sve funkcioniše putem interneta: obrazovanje, posao, zdravstvo, uprava, bankarstvo, čak i društveni život. Ako neko nije digitalno povezan, zapravo je isključen iz velikog dijela svakodnevnog života. Zato digitalna inkluzija nije samo tehničko, nego je i društveno pitanje – pitanje jednakih šansi.

Da bi digitalna inkluzija zaista zaživjela, potrebno je više od Wi-Fi signala. To znači da je neophodno obezbijediti pristupačnu i pouzdanu internet konekciju – posebno u ruralnim i udaljenim područjima, kao i pristup uređajima (računarima, tabletima, pametnim telefonima).

Nužna je i digitalna pismenost – edukacija i podrška ljudima da nauče kako koristiti tehnologiju, bez straha ili stida, potom prilagođeni sadržaji – veb-stranice i aplikacije koje su razumljive, jednostavne i prilagođene različitim potrebama, uključujući i osobe s invaliditetom, a zanemariti ne smijemo ni sigurnost i privatnost – znati kako se zaštititi onlajn jednako je važno kao i znati kako se koristi uređaj.

Primjeri kako digitalna inkluzija mijenja živote:

Osobe s invaliditetom koriste tehnologiju koja im olakšava svakodnevne aktivnosti – od čitača ekrana do pametnih pomagala.

Djeca u ruralnim krajevima mogu pratiti onlajn sadržaje i imati pristup istim znanjima kao njihovi vršnjaci u gradovima.

Starije osobe mogu komunicirati s porodicom putem video-poziva ili koristiti aplikacije za zdravstveni nadzor.

Nezaposleni mogu lakše pronaći posao i pripremiti se za razgovor zahvaljujući onlajn edukacijama.

Primjeri dobre prakse

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), danas oko 1,3 milijarde ljudi širom svijeta živi s nekim oblikom invaliditeta, što čini približno 16% globalne populacije ili jednu od šest osoba.

Mnoge države i organizacije već ulažu u digitalnu inkluziju kroz projekte digitalne pismenosti, donacije uređaja, besplatan internet u javnim prostorima i obuke za ranjive grupe. Ipak, i dalje postoji jaz – posebno među starijom populacijom, stanovništvom u ruralnim sredinama i socijalno ugroženim grupama.

Pozitivne primjere bilježimo širom svijeta. Recimo, Estonija, gdje se koristi e-uprava koja ima pristupačne platforme za sve građane, uključujući osobe s invaliditetom. Ili Barselona, koja je razvila gradski vodič za digitalnu pristupačnost koji uključuje preporuke i alate za dizajnere i programere, dok je Velika Britanija uvela obavezne provjere digitalne pristupačnosti za sve javne veb-stranice, a kršenje propisa vodi do sankcija.

U Australiji je svojevremeno pokrenuta inicijativa za povezivanje aboridžinskih zajednica besplatnim Wi-Fi pristupom pomoću satelitske tehnologije, s ciljem smanjenja digitalne i socijalne izolacije. Takođe, Indija je pokrenula programe koji podrazumijevaju digitalno opismenjavanje za članove šest miliona domaćinstava u ruralnim područjima, s akcentom na žene.

Uz to, Globalna inicijativa EDISON Alliance, koja uključuje organizacije poput Verizon-a i Mastercard-a, nastoji poboljšati digitalne vještine, pristup zdravstvu i finansijsku uključenost u gotovo 130 zemalja. Do sada je sprovedeno više od 320 projekata koji su poboljšali živote više od milijardu ljudi.

Kompanija m:tel već izvjesno vrijeme u kontinuitetu potvrđuje da inkluzija nije samo riječ u strategijama, već konkretno djelo. Posljednji primjer je Ivana Popović, korisnica Down Syndrom centra iz Banjaluke, koja je nedavno i zvanično postala dio tima kabineta generalne direktorke m:tel-a Jelene Trivan. Ivana je prva osoba sa Daunovim sindromom zaposlena u ovoj kompaniji, što predstavlja važan korak naprijed ka društvu u kojem svaki pojedinac ima pravo na razvoj, doprinos i dostojanstvo.

Evropa i EAA

Ovi primjeri pokazuju različite pristupe digitalnoj inkluziji, od obrazovnih inicijativa do socijalnih programa, koji koriste tehnologiju za smanjenje nejednakosti i osnaživanje zajednica. Tako dolazimo i do ključne inicijative Evropske unije, gdje živi oko 80 miliona ljudi koji su pogođeni nekom vrstom invaliditeta, usmjerene na uklanjanje prepreka za osobe s invaliditetom, čime se osigurava ravnopravan pristup tržištu proizvoda i usluga širom EU.

U pitanju je Evropski akt o pristupačnosti proizvoda i usluga (European Accessibility Act – EAA), koji stupa na snagu 28. juna ove godine. To znači da se sve kompanije u zemljama članicama Unije do pomenutog datuma moraju uskladiti sa EAA, koji zahtijeva da internet stranice i e-trgovine te mobilne aplikacije budu inkluzivno dizajnirane.

Promjene se najčešće odnose na vid, motoriku i sluh, a raspon platformi i proizvoda koji će „pretrpjeti izmjene“ je širok. U pitanju su kompjuteri, operativni sistemi, bankomati, automati za kupovinu karata, pametni uređaji… ali i komunikacijske, bankarske i prevozne usluge.

Rješenje je u nama

Mimo sistemskih rješenja koja se sve više nude i stupaju na snagu, pitanje digitalne inkluzije ne treba posmatrati kao nešto nedostižno, daleko, nešto što se dešava mimo nas i naše moći.

Invaliditet, sam po sebi, nije prepreka da ljudi učestvuju u svakodnevnom životu. Prepreke im nerijetko postavlja društvo, isključujući ih iz svakodnevnih aktivnosti, u nemogućnosti da odgovori na njihove potrebe. Nedostatak volje, želje i angažmana vidljiv je i u digitalnoj sferi.

Stoga, kada govorimo o digitalnoj inkluziji, dobra vijest je to da svi možemo biti dio rješenja. Ako imate znanje – podijelite ga. Ako imate starijeg člana porodice – pokažite mu kako da koristi video-poziv. Ako radite u firmi ili školi – podržite projekte digitalne edukacije.

Digitalna inkluzija nije luksuz. To je osnovni preduslov da svi budemo vidljivi, povezani i ravnopravni. Jer kada govorimo o digitalnom društvu, niko ne bi trebalo da ostane izvan mreže.

Ovaj tekst autorke Jelene Pralica, ali i druge zanimljive tekstove, možete pronaći u novom broju m:agazina.