m:agazin: Generacija Beta (tema broja)

Šta nam donose djeca vještačke inteligencije?

Etičke dileme i uloga odraslih

Jedan od ključnih aspekata koji će oblikovati odrastanje djece Generacije Beta je način na koji društvo pristupa etici u vezi s AI-jem. Kako ćemo se nositi s pitanjima kao što su pristrasnost algoritama, sigurnost podataka i transparentnost tehnologije? Prvi na liniji odbrane, kada govorimo o oblikovanju kritičkog mišljenja kod djece o tehnologiji, svakako će biti roditelji i prosvjetni radnici. I razvoj emocionalne inteligencije i učenje djece kako da balansiraju između stvarnog svijeta i digitalnog okruženja i te kako će biti od presudne važnosti.

Tehnologija napreduje brže nego ikad, a djeca koja se danas rađaju pripadaju generaciji koja je od samog početka povezana s vještačkom inteligencijom (AI).

Ovi klinci, poznati kao pripadnici Generacije Beta, stasavaće u svijetu u kojem je AI integrisan u gotovo svaki aspekt života – od obrazovanja i komunikacije do zabave i radnih procesa. Za razliku od svojih prethodnika, djeca Generacije Beta neće imati potrebu da se adaptiraju na digitalni svijet – ona će se roditi s njim.

Od prvih koraka biće okružena tehnologijama koje koriste AI za personalizaciju iskustava. Učenje će biti prilagođeno njihovim potrebama i tempu zahvaljujući naprednim algoritmima koji omogućavaju personalizovane platforme, prvenstveno one koje se tiču obrazovanja, sticanja novih znanja i vještina.

Sve to će se, naravno, odraziti na njihovu, a samim tim i našu budućnost, pa se logično nameće pitanje – kako će Generacija Beta oblikovati društvo u kojem živimo?

Povratak u prošlost

Ipak, da bismo u potpunosti razumjeli potencijalni uticaj Generacije Beta, važno je osvrnuti se na prethodne generacije i njihove karakteristike, jer sve one utiču jedna na drugu i međusobno se oblikuju.

Najveća generacija je ona koju čine rođeni između 1901. i 1927. godine, koji su preživjeli Veliku depresiju i Drugi svjetski rat. Slijedi je Tiha generacija (1928–1945), čiji pripadnici naziv duguju svojoj sklonosti da stidljivo, uz mnogo ustručavanja, govore o društvenim problemima.

Baby Boom generacija (1946–1964) plod je „demografske eksplozije“ nakon Drugog svjetskog rata, koja je i pokrenula tehnološki razvoj posljednjih 50 godina. Uslijedila je Generacija X (1965–1980), koja se suvereno smjestila u središte društvenih i tehnoloških promjena, povezujući ih sa generacijama koje dolaze.

A prvi su potom došli Milenijalci (1981–1996), odnosno generacija koja je danas društveno i poslovno najaktivnija, poslije nje Generacija Z (1996–2012), digitalni domoroci koji su odrasli sa tehnologijom kao sastavnim dijelom života.

Poslije njih su došla djeca Milenijalaca, Generacija Alfa, i to je prva grupa u potpunosti rođena u 21. vijeku (2014–2023). Ona su odrasla u svijetu u kojem sve više dominira AI, kao i automatizacija, ali i veliki izazovi u vezi s pitanjem zaštite prirodne okoline.

Zatim na scenu stupa generacija u povoju. Svaka beba koja je rođena prvog dana ove, 2025. godine, pa sve do 2039. pripada(će) Generaciji Beta. Djeca rođena u tom periodu činiće između 13% i 16% svjetske populacije, a kako će mnogi od njih doživjeti 22. vijek, jasno je da to dodatno naglašava njihov značaj u oblikovanju budućnosti.

Pa, evo i kako nam ona iz današnje perspektive izgleda…

AI kao standard

Ova generacija će vjerovatno biti ona koja će kao standardne aspekte svakodnevnog života doživjeti, recimo, autonomni prevoz ili nosive zdravstvene tehnologije. Mi danas tek možemo naslutiti na koje sve načine će AI algoritmi prilagoditi njihova znanja i vještine; od učenja i navika kupovine do društvene interakcije.

Poenta je u tome da su oni AI prirodnjaci, digitalni urođenici, pa otud i fraza da je sasvim prirodno da će Generacija Beta tretirati AI kao nešto prirodno. On će, naime, biti sveprisutan u svemu što oni (ne) rade, kako žive, ali i u tome šta će vremenom prigrliti – pa će tako AI u dobroj mjeri uticati i na njihove, recimo, penzionerske dane, kako će ih provoditi i čemu će tada biti posvećeni.

Ne smijemo zaboraviti da u svemu tome pripadnici Generacije Beta kao da i nisu imali previše izbora. To se, naravno, odnosi na činjenicu da oni u ovom momentu ne mogu bitno uticati na kreiranje ili promjene AI-ja, koji je trenutno u rukama starijih generacija. Oni su sada samo posmatrači onoga što ih za koju deceniju čeka.

To, sa druge strane, znači da oni u odraslom dobu neće ni znati kako je izgledao svijet prije visoke tehnologije. Kako riješiti neki zadatak u školi – tu je AI, kako lakše savladati vožnju automobila – tu je AI… Njima će AI biti nadohvat ruke, u svakom izazovu i svakoj životnoj situaciji. Tako govorimo o mnogo bržem učenju i činjenici da će Generacija Beta biti najobrazovanija i to u najkraćem periodu, u odnosu na sve prethodne generacije.

I sam život u domaćinstvu imaće AI predznak. Pametni uređaji, poput usisivača, tostera ili frižidera, biće nezaobilazni u većini domova. Takođe, zdravstvena zaštita će podrazumijevati uređaje za medicinsku njegu u kućnim uslovima, pa možemo govoriti i o dijagnozama koje će se zasnivati na AI-ju i tako, recimo, roditeljima olakšavati svakodnevicu. Vjerovatno to nama u ovom momentu ne izgleda dovoljno pouzdano, ali nema sumnje da tako nešto budućnost nosi.

Radno okruženje budućnosti

Generacija Beta oblikovaće i tržište rada koje već danas prelazi u automatizaciju i AI-driven industrije. Mnoge profesije, koje sada smatramo tradicionalnim, mogle bi nestati ili nužno pretrpjeti transformaciju.

Međutim, to ne znači da će svi poslovi nestati – govorimo o novim, inovativnim industrijama koje trenutno vjerovatno ne možemo ni da zamislimo. Djeca ove generacije moraće, stoga, da razvijaju naprednije kreativne vještine, kao i one koje se tiču komunikacije i inovativnog promišljanja, jer će to biti ključ za uspjeh u profesionalnim okruženjima koja se brzo mijenjaju, odnosno tek nastaju.

Predviđanja kažu da će se Generacija Beta vremenom sve više okretati i prilagoditi ne samo industrijama koje koriste AI, nego i gig ekonomijama (honorarni poslovi) i radu na daljinu, što je popriličan izlazak iz zone komfora ako govorimo o njihovim roditeljima, bakama i dekama, a naročito o nekim prethodnim generacijama. Ali, jednostavno, svijet i njegovi tokovi više ne samo da nisu isti, ako govorimo o samo nekoliko decenija ranije, već su sve manje i slični.

(Mentalno) zdravlje

Život pripadnika Generacije Beta, u vezi s pitanjem zdravlja i životnog vijeka, iz sadašnje perspektive čini se kao – blagoslov. Sa napretkom u medicini i biotehnologiji, oni mogu računati na mnogo bolje zdravlje i, generalno, duži životni vijek. Istovremeno, suočavaće se i sa brojnim izazovima, poput klimatskih promjena, ali i prenaseljenosti i upravljanja resursima. U svemu tome značajnu ulogu će svakako imati njihovo psihološko i emocionalno blagostanje.

Tu dolazimo i do mentalnog zdravlja, koje i danas sve više zaokuplja pažnju. AI se za Generaciju Beta tako nameće i kao savjetnik za mentalno zdravlje. Svjedočeći borbama Milenijalaca i Generacije Z sa izazovima povezanim sa digitalnim preopterećenjem, roditelji i edukatori Generacije Beta kao prioritete mogu postaviti emocionalnu inteligenciju i mentalno blagostanje. Taj fokus bi mogao stvoriti generaciju koja je emocionalno otporna i svjesna sebe.

Neminovne promjene

Odrasla u svijetu različitosti i povezanosti, Generacija Beta vjerovatno će podsticati novu eru inkluzivnosti i međukulturne saradnje. S obzirom na to da odrastaju u tehnološki naprednom svijetu, njeni pripadnici vjerovatno će pokazivati jedinstvene osobine koje ih razlikuju od prethodnih generacija. Očekuje se da će biti hiperprilagodljivi, da će se identifikovati kao globalni građani, cijeniće inkluzivnost, raznolikost i saradnju bez granica.

Svojstvena će im biti i snažna promišljanja o očuvanju životne sredine, socijalnoj pravdi i AI etici. Ova pitanja će istovremeno u velikoj mjeri uticati na njihove odluke kao potrošača, lidera i inovatora.

Ipak, ne smijemo zanemariti činjenicu da će se, osim s ogromnim prednostima, Generacija Beta suočiti i sa brojnim izazovima. Razvoj veće usmjerenosti ka tehnologijama može stvoriti emocionalne i socijalne poteškoće, ali i dovesti do smanjenja njihove sposobnosti da razvijaju kritičko mišljenje i kreativnost. Takođe, uz sveprisutnu digitalizaciju, pitanje privatnosti i sigurnosti podataka postaje sve važnije.

Mnogo je, dakle, dobrog, ali i izazovnog pred pripadnicima Generacije Beta. Nama ostaje da se nadamo da će na vrijeme osjetiti blagodeti koje im moderno doba, sa svim njegovim aspektima, nosi. I da im, naravno, poželimo srećnu budućnost!

Ovaj tekst autorke Jelene Pralica, ali i druge zanimljive tekstove, možete pronaći u novom broju m:agazina.