m:agazin: Granice ne postoje u umjetnosti i ljubavi prema njoj

Tehnološke promjene koje su pristigle s pojavom vještačke inteligencije (AI) nadilaze naše postavljene stvaralačke granice, dok istovremeno transformišu način na koji kreiramo vizuelne identitete i doživljavamo umjetnost.

Umjetnost je živa

Umjetnost je zasigurno živa. Nekad u očima, nekad u srcima, nekad u rukama. Sada je živa na sve načine, jer je vještačka inteligencija postala ključna komponenta modernog društva – od svakodnevnih zadataka u kojima dominira prepoznavanje govora i slika, do sofisticiranih projekata koji uključuju buđenje velike svjetske baštine umjetnosti, pa i istorijskih trenutaka.

Na granici gdje se susreću kreativnost i tehnologija nastaje ono što ljudski um (možda) nije mogao pojmiti. Sposobnost AI-ja da oživi arhivske fotografije, istorijska bogatstva u umjetničkim slikama ili čak djela izgubljena u vremenu, približava nas prošlosti na potpuno novi način.

Skoro pa je bilo nezamislivo vidjeti slavnu sliku Mona Lize koja otvara oči, osmjehuje se, ili kako slavni izumitelj kao što je Nikola Tesla govori o svojim dostignućima u trenutnom dobu, čineći istoriju ponovo dostupnom, a povezujući nas sa prošlošću, ostavljajući inspiraciju za mogućnosti koje dolaze u budućnosti.

Kako AI mijenja umjetnost?

Ne mijenja je, u stvari je samo unapređuje i prilagođava modernom dobu. Umjetnost je oduvijek bila ogledalo društva, dok danas to ogledalo postaje interaktivno zahvaljujući alatima koji bude maštu i čine da se gubimo u poimanju stvarnosti i istine. Posjetilac može „prisustvovati“ Teslinom predavanju, „poslušati“ Betovenovu kompoziciju iz prve ruke ili „vidjeti”“ Van Gogovu sliku u procesu nastajanja. Na ovaj način živimo istorijsku umjetnost u ovom trenutku.

Primjer ovogodišnjeg Dana Telekoma Srpske, simbolično nazvanog „Veliki smo, jer stojimo na ramenima velikana“, savršeno ilustruje kako moderna tehnologija može povezati prošlost i sadašnjost. Događaj održan u Banjaluci bio je prožet inspiracijom iz naše bogate istorije i posvećen sjećanju na velike umove poput Nikole Tesle, Mihajla Pupina, Milutina Milankovića, Ive Andrića, Petra Kočića i mnogih drugih, čiji su doprinosi oblikovali svijet kakav danas poznajemo.

Posebna atrakcija bila je prezentacija umjetničkih djela, gdje je AI „udahnuo život“ slikama velikih umjetnika poput Milene Pavlović Barili, Nadežde Petrović, Paje Jovanovića, Save Šumanovića i Uroša Predića, predstavljajući omaž velikanima, ali i snagu tehnologije u očuvanju sjećanja i kreiranja nove perspektive za budućnost.

Takva kulturno-tehnološka magija je prije nekoliko godina prenesena i kroz 4D projekciju na fasadi Kulturnog centra Banski dvor, što je podrazumijevalo oživljavanje lika i djela velikana Nikole Tesle.

Ovi alati omogućavaju oživljavanje umjetničkih djela, stvaranje novih formi izražavanja i rekonstrukciju istorijskih ličnosti. Napredak u tehnologijama poput deepfake-a, generativnih neuronskih mreža (GAN) i 4D projekcija transformiše način na koji doživljavamo umjetnost i istoriju. Inovacije novog doba omogućavaju nam da premostimo jaz između stvarnog i imaginarnog, prošlosti i sadašnjosti, da pomjerimo granice stvaralaštva i povežemo se u mogućnostima vještačke inteligencije.

Gdje završava umjetnost, a počinje manipulacija?

Tehnologija deepfake koristi složene algoritme za analizu postojećih video i audio zapisa kako bi generisala realistične simulacije pokreta i govora. U kontekstu umjetnosti, ovo otvara vrata za stvaranje animiranih portreta poznatih ličnosti, oživljavanje likova iz prošlosti ili čak interaktivne eksponate u muzejima.

Umjetnost je uvijek balansirala između fikcije i stvarnosti, ali tehnologije poput AI-ja zamagljuju tu granicu. Umjetnici imaju slobodu da eksperimentišu, ali mi smo ti koji određuju kada u umjetničkom izrazu može postojati opasnost od zloupotrebe stvarnosti.

Primjer je Salvador Dalí Museum na Floridi, gdje posjetioci mogu razgovarati s oživljenim Dalijem. Njegovo lice, glas i pokreti rekreirani su pomoću AI-ja, omogućavajući posjetiocima da „intervjuišu“ genija nadrealizma.

Ipak, uz ovu tehnologiju dolazi i etička dilema – gdje je granica između umjetničkog izraza i potencijalne manipulacije stvarnošću? Odgovor je skoro pa očit: kada publika zna da je određeni sadržaj rezultat AI-ja ili deepfake-a, percipira ga kroz prizmu umjetničkog izraza, a ne autentičnosti. Ako je jasno da je hologramski Dali rezultat AI rekreacije, posjetioci će ga doživjeti kao umjetničku interpretaciju, a ne kao stvarni govor slavnog slikara.

Primjer moguće zablude je AI rekreacija glasa Entonija Burdena u dokumentarcu „Roadrunner“, koja je izazvala kontroverze, jer publika nije bila svjesna da se radi o generisanom zvuku.

Srce AI kreativnosti

GAN tehnologije (Generative Adversarial Networks) stoje iza većine modernih AI umjetničkih projekata. One funkcionišu tako što dvije neuronske mreže sarađuju – jedna generiše sadržaj, dok druga procjenjuje njegovu autentičnost. Rezultat? Impresivni vizuelni i audio materijali koji mogu replicirati, ali i nadmašiti ljudsku kreativnost.

Primjeri ovakvih inovacija su projekti koji oživljavaju portrete iz klasičnih umjetničkih djela. Google Arts & Culture, na primjer, koristi GAN kako bi poznata umjetnička djela doslovno „pokrenuo“. Tako Mona Liza može trepnuti, nasmijati se i čak „ispričati“ priču iza svog portreta. Kreira potpuno originalna umjetnička djela kroz AI Art Generator, ali kada naposljetku shvatimo da je riječ o mašini, na red dolazi činjenica da ni ovaj alat nije savršen i da ima svoja tehnička ograničenja.

Umjetnost se „demokratizuje“

Korištenje AI-ja u umjetnosti mijenja naš pogled na kreativni proces. Gdje je ranije umjetnost bila rezultat ljudskog talenta i vizije, danas postaje interakcija između ljudi i mašina. AI nije samo alat za rekonstrukciju; on je i sam kreator. Generativna umjetnost sve više osvaja galerije širom svijeta, postavljajući pitanje – može li mašina biti umjetnik ili može li se svako ko koristi mašinu nazvati umjetnikom?

Google Arts & Culture, oslanjajući se na AI, može istražiti muzeje cijelog svijeta ili transformisati bilo čije lične fotografije u stilove klasičnih majstora poput Van Goga ili Monea. Granice ne postoje u umjetnosti i ljubavi prema njoj.

AI nam omogućava ne samo da očuvamo pravi pojam umjetnosti kroz istoriju, već i da je preoblikujemo na savremene, dinamične načine. Svaki portret koji nije više statičan, svaki glas istorijski velike ličnosti koji čujemo u današnjici, podsjeća nas da su granice ipak u ljudskoj mašti, koja nema granice. Djela tako postaju remek-djela.

Šta biste vi rekli istoriji i njenim velikim ličnostima – a šta bi ona rekla vama? Recimo to ovako: nepogrešivo je živjeti u stvarnosti koja nudi ogromne mogućnosti i koristiti savremene alate koji, vođeni ljudskim idejama, mogu učiniti da, iako nismo Nikola Tesla, možemo biti veliki.

Ovaj tekst autorke Irme Ahmetspahić, ali i druge zanimljive tekstove, možete pronaći u novom broju m:agazina.